Idem putem koji dobro poznajem

Grabim velikim koracima dobro poznatim putem

Na posao, predavanje, u školu,

U šetnju s psom.

Koliko vremena imam na raspolaganju?

20 minuta?

Pola sata?

45 minuta?

5 minuta?

Svakako premalo.

Ubrzavam hod.

U mislima sam već tamo gdje želim stići.

Kakva je to podloga ispod mojih nogu?

Crni asfalt,

Suh i nekomunikativan;

usisava energiju,

isijava toplinu o ionako vreli ljetni zrak;

zaprlja snijeg u rekordnom roku

bolno guli kožu pri padu

…

Ulijevam u njega svu težinu svog tijela

S noge na nogu

Desno stopalo pa lijevo

Desna peta, vanjski brid stopala pa prsti

Na trenutak sam na prstima desne noge prije nego lijeva peta preuzme.

Svaki korak je balansiranje između pada i ponovnog uspostavljanja ravnoteže.

Trenutak između;

trenutak nesigurnosti;

odlazak od poznatog

u nepoznato.

Premda sam u mislima već tamo gdje trebam stići, neizvjesno je kako će završiti ovaj korak.

26 kostiju stopa balansira težinu cijelog tijela.

Samo na trenutak usporit ću

Utonut u rastopljeni asfalt

i narasti još malo.

zabilježila: Zrinka Šimičić