KIŠA KOJA NE PADA NI NA KOGA

koncept, koreografija i izvedba: Margareta Sinković // Dramaturgija: Jan Samek // Glazba: Elizabeta Marjanović // Kostimografija: Klaudia Curman // Video: Urh Pirc // Montaža: Lucija Strugar // Vizualno rješenje: Mia Štark // Promo fotografije: Nives Knechtl

Ovaj  plesni solo istražuje ljudsko tijelo kao jedno od mogućih tijela vódā. Djela različitih autora, razmatrana kroz prizmu ekopoezije, polazište su umjetničkog procesa koji istražuje poveznice između prirodnih vodenih ambijenata, s jedne, i ljudskog tijela i djelovanja, s druge strane. Spajajući elemente poezije, videa, fotografije, plesnog i glazbenog materijala teži se stvaranju fluidnog i iluzornog izvedbenog okoliša poput tijela vode. Ovaj rad dotiče neka aktualna ekološka pitanja, no time ne zalazi nužno u aktivističku sferu. Ekološku vrijednost umjetničkog istraživanja vidi u poetskoj razini izvedbe koja se razvija u odnosu spram kazališnih konvencija i kroz težnju hibridnoj izvedbenoj formi koja stvara različita osjetilna iskustava unutar izvedbe. Osjetilno ima potencijal za proizvodnju međuodnosa okolišnog prostora i ljudi čime se stvara drugačija percepcija prirode (pa makar i izmještene u kazališni kontekst) i poziva na promjenu odnosa prema njoj.