Grabim velikim koracima dobro poznatim putem

Na posao, predavanje, u školu,

U šetnju s psom.

Koliko vremena imam na raspolaganju?

20 minuta?

Pola sata?

45 minuta?

5 minuta?

Svakako premalo.

Ubrzavam hod.

U mislima sam već tamo gdje želim stići.

Kakva je to podloga ispod mojih nogu?

Crni asfalt,

Suh i nekomunikativan;

usisava energiju,

isijava toplinu o ionako vreli ljetni zrak;

zaprlja snijeg u rekordnom roku

bolno guli kožu pri padu

…

Ulijevam u njega svu težinu svog tijela

S noge na nogu

Desno stopalo pa lijevo

Desna peta, vanjski brid stopala pa prsti

Na trenutak sam na prstima desne noge prije nego lijeva peta preuzme.

Svaki korak je balansiranje između pada i ponovnog uspostavljanja ravnoteže.

Trenutak između;

trenutak nesigurnosti;

odlazak od poznatog

u nepoznato.

Premda sam u mislima već tamo gdje trebam stići, neizvjesno je kako će završiti ovaj korak.

26 kostiju stopa balansira težinu cijelog tijela.

Samo na trenutak usporit ću

Utonut u rastopljeni asfalt

i narasti još malo.

zabilježila: Zrinka Šimičić

Udahnem

Pročitala sam točno mjesto – iza želuca ispred gušterače

U pregibe trbušne maramice

Pregače s volanima i naborima

Oko organa

Udahnem i pustim da dah potone

Kao crvotočina

Izdišem

No dah i dalje tone

Puni zakutke trbušne šupljine

Širi se u svim smjerovima

Puni stražnji prostor

Osjećam snagu i mir

Zovu to embrionalno disanje

Udah i izdah se stapaju

Vrijeme se rasplinjava, širi

Prestaje biti linearno

I ono postaje poput crvotočine

Udah – iza želuca ispred gušterače

Na izdah dah tone dublje i puni nabore pregače

Unutarnji prostor nastavak je vanjskog

Vanjski unutarnjeg

Van

Unutra

Unutra

Van.

zabilježila: Zrinka Šimičić

Zatvori oči

Otvori kožu, uši, ticala, pipke, pore…

Dopusti onome okolo da te dodiruje

Neprekidno i neupitno

Znatiželja neka bude jača od straha

Prepuštanje od kontrole

Različitost struktura, površina, tekstura, temperatura, oblika,…

Praćena pokretima …makar i neprimjetnim

Susret,

pregovaranja,

uvjetovanja

Kako mijenjam ono što dodirujem i kako to što dodirujem mijenja mene?

Koliko duboko prodire moj otisak u okoliš i

Otisak okoliša u mene?

Postupno otvori oči

Dodirni očima

Pogladi površine, nasloni se na boje, dopusti da te oblici dotaknu

Bez pridavanja značenja

Bez prepoznavanja onoga što već znaš

Ono okolo neka postane centar

A ti postani okoliš

izmjesti se iz centra na periferiju

Obavij, obgrli

Ono blizu i ono dalje…

nebo, oblak, zvijezdu ili sjaj koji je od nje ostao.

zabilježila: Zrinka Šimičić

Treći tjedan embrionalnog razvoja na crvolikom tijelu pojavljuju se pupoljci – iz kojih izrastaju udovi

Spiralno

Podržano unutarnjim tokovima formira se tkivo koje će postati kosti

Nadlaktice, podlaktice, šake

Natkoljenice, potkoljenice, stopala…

Kosti i prostori između

Praznine koje omogućuju pokret i ligament koji ga usmjeravaju

Laganim pokretanjem zglobova povezujem se s prostornošću u udovima

S mogućnostima da svaka kost  inicira pokret u određenom smjeru

pozivajući ostatak da ju prati.

Pitanje postaje ples.

Kao u rukavicu kosti udova urastaju u svoj oblik.

zabilježila: Zrinka Šimičić

Položi ruke na srce

Organ veličine stisnute šake

Prosječne težine oko 300 g

Iza prsne kosti, u mediastinumu – sredogruđu, vrha usmjerenog u lijevo

Kuca, lupa, pumpa, brže ili sporije, čujnije ili manje čujno,

neumorno.

Ako stane, gotovo je, gotova sam.

Držim ga i ono mene drži

Na životu.

Ostajem neko vrijeme u osluškivanju.

Zatim pokrenem ruke kružeći u jednom zatim u drugom smjeru.

Zaustavim se.

Ponovo se pokrenem – ovog puta iz srca.

Srce kruži u jedu, pa u drugu stranu – pokrećući ruke.

Udahnem.

Na izdah zamišljam da se srce širi u svim smjerovima – prema natrag , u stranu, prema naprijed.

Pred kraj izdaha se opustim.

Izdah pratim kontinuiranim glasom ”ssssss”,

Zatim i nekim drugim glasom,

Iz srca

Pokrećem srce glasom, ječim iz srca.

Pokrećem glasnice i cijelo tijelo iz srca.

Otvaram ruke i otvaram cijelu sebe iz srca.

Zatvaram ruke u zagrljaj.

Privijam srcu sebe, drugoga, svijet.

zabilježila: Zrinka Šimičić

Stojiš negdje, možda na tratini dok šećeš psa, možda u redu u dućanu. Imaš vremena. Stopala su ti ravno ispod kukova. Kreneš se lagano njihati naprijed nazad iz gležnjeva. Gležnjevi, kukovi, ramena i glava, sve zajedno putuje malo naprijed – u prednji dio peta pa malo nazad u stražnji dio peta. Zibaš se kao jarbol na moru. Kako dišeš dok se tako njišeš? Staneš negdje na sredini. Osjećaš cijelu sebe od peta do vrha glave. Je li ti trbuh mekan? Gledaš naprijed i gledaš ravno horizont. Kako vidiš svijet oko sebe?

zabilježila: Ana Jelušić

Stojiš uspravno i gledaš ravno naprijed. Obraćaš pažnju na kontakt stopala s podom i zatim osjetiš kako gledaš. Kakva je kvaliteta tvog pogleda? Je li ti pogled mekan, širok, dalek, oštar, fluidan? Sad stavljaš pažnju na svoje gležnjeve i onda opet osjetiš kako gledaš. Je li nešto drukčije u tvom pogledu? Postoji veza između gležnjeva, očiju i stabilnosti. Odvedi gležnjeve i oči u hod po prostoru.

zabilježila: Ana Jelušić

]]> 1648 https://somahut.org/sjedis-i-gledas/ Tue, 31 Mar 2026 09:24:45 +0000 https://somahut.org/?p=1654 Nastavi čitati »]]>  

Sjedneš na stolac i osjetiš svoje sjedne kosti, kao male kuglice. Kreneš putovati u prostor ispred sjednih kostiju pa u prostor iza njih. Kad ideš naprijed pogledaš gore, kad ideš nazad pogledaš dolje. Kad pogledaš gore osjećaš kako se rebra šire i otvaraju, kad pogledaš prema dolje osjećaš kako se rebra uvlače i zatvaraju. Kad se rebra otvaraju udahneš, kad se rebra zatvaraju izdahneš. Kako zamišljaš kretanje svoje dijafragme, kao neke kupole između prsnog koša i trbuha? Kako osjećaš pokret zdjeličnog dna, te rastezljive kupole sastavljene od mišića i fascije? Kako osjećaš pokret kupole nepca u ustima? Stani na sredini sjednih kostiju i ostani tako kratko sjediti i osjećati sebe.

zabilježila: Ana Jelušić

]]> 1654 https://somahut.org/hodas/ Tue, 31 Mar 2026 09:30:21 +0000 https://somahut.org/?p=1665 Nastavi čitati »]]>

U šetnji si šumom. Nisi ponijela ništa sa sobom, s tobom je samo tvoje tijelo i odjeća. Ruke slobodno padaju uza te. Osjećaš da si lagana dok hodaš. Zamišljaš da kroz stopala vidiš zemlju po kojoj hodaš, a da kroz oči osjećaš dodir stopala sa zemljom.

zabilježila: Ana Jelušić